• Vijesti
  • Objavljeno
  • Pročitano 119 puta

Mogući znakovi ovisnosti o računalnim igricama i videoigrama kod djece i adolescenata

Posljednjih nekoliko desetljeća industrija videoigara ubrzano se razvija i raste. Prema podacima Ekonomskog instituta u Zagrebu, hrvatska industrija videoigara raste 50% godišnje, a IT industrija, kojoj pripada i industrija videoigara, je samo u 2017. godini zabilježila ukupni prihod od 153 milijuna kuna (Hrvatska gospodarska komora, 2018). Danas se može reći da je igranje video igara uobičajena aktivnost među djecom i adolescentima. Žufika (2016, prema Valleure i Matysiak, 2008) upozorava na opasnost igranja ako ona zauzme i ispuni značajan dio djetetova života.

Iako je igranje prvotno motivirano željom za zabavom, osjećajem ugode i mogućnošću igrača da bude aktivan sudionik, igra nerijetko vodi u potpunu neslobodu i pokoravanje pravilima.(Labaš, Marinčić i Mujčinović, 2018, prema Verhovnik, 2014). S vremenom se može javiti zaokupljenost što često vodi do ovisnosti.
Roditeljima se savjetuje da obrate pozornost na sljedeće upozoravajuće znakove ovisnosti o videoigrama kod djece i adolescenata (Bilić, Gjukić i Kirinić, 2010, prema Matysiaka 2008).

  1. Tolerancija. Cilj da se postigne zadovoljstvo zbog pobjede ili napretka u igrici dovodi osobu do konstantnog produžavanja vremena igranja što zatim razvija toleranciju na podražaj. Osoba koja igra je u potpunosti time zaokupljena te često burno reagira u slučaju ometanja. Tijekom igranja ne primjećuje protok vremena, a roditelji ovo opisuju kao uzaludno potraćeno vrijeme.
  2. Apstinencijski simptomi. Ukoliko djeca i mladi pokušaju prestati igrati ili smanjiti vrijeme provedeno igrajući može se javiti tjeskoba, tuga, razdražljivost, agresivnost, ali nema fizičkih simptoma.
  3. Neuspjeli pokušaji da se kontrolira igranje. Djeca se s vremenom „navuku“ na igre i sve teže im je kontrolirati vrijeme koje provode igrajući. Dolazi do toga da im igranje postaje glavna aktivnost te počnu zanemarivati osnovne fiziološke potrebe – hranu, vodu, san. Osim toga igranje igara počne utjecati na razmišljanje, ponašanje i osjećanje djeteta ili adolescenta. 
  4. Gubitak interesa za ranije hobije i razonodu. S vremenom postane uočljivo zanemarivanje hobija, školskih obveza i odnosa s prijateljima i vršnjacima. Pri tome dijete ne uočava socijalne poteškoće koje je izazvala njegova posvećenost igri. Videoigre ih izoliraju te djeca i mladi postaju agresivniji i neosjetljiviji jedni prema drugima (Mužić, 2014).
  5. Korištenje videoigara da se izbjegne ili umanji negativno raspoloženje te kao brijeg od problema. Ovo se često događa adolescentima koji zbog bijega od problema u obitelji ili iz straha da neće ostvariti nečija očekivanja bježe u virtualni svijetu.
  6. Laganje u pogledu opsežnosti igranja videoigara. Zbog straha da ne izgube prijatelje počinju lagati o razlozima nedolazaka na druženja i sl., a zapravo ne žele priznati da su zaboravili na dogovor zbog igranja videoigara.
  7. Nastavljanje igranja usprkos roditeljskim zabranama i svijesti o teškoćama. Iako i sami postaju svjesni da imaju problema, pa čak i nakon zabrana od strane roditelja, teško se odupiru igranju.
  8. Sukobi s prijateljima, roditeljima i školski problemi. Učestalo igranje videoigara rezultira čestim sukobima s prijateljima i roditeljima, te problemima u školskom uspjehu. U školi se primjećuju problemi pažnje i koncentracije, iritabilnost, nesigurnost i strah (Bilić, Gjukić, Kirinić, 2010, prema Gentile, 2005). Osim toga, uočava se neprestano suprotstavljanje autoritetima, kao i odustajanje od izvannastavnih aktivnosti, češće izostajanje s nastave i lošiji školski uspjeh. Mnoga su istraživanja potvrdila negativnu povezanost između vremena provedenog u igranju i uspjeha u školi kod djece, adolescenata i studenata (Bilić, Gjukić, Kirinić, 2010, prema Baldzhev, 2009).

Ana Harabajsa, mag.psih.
Stručna suradnica u Humanitarna organizacija „Zajednica Susret“

 

Literatura:
Bilić, V., Gjukić, D. i Kirinić, G. (2010). Mogući učinci igranja računalnih igrica i videoigara na djecu i adolescente. Napredak, 151 (2), 195 – 213.
Hrvatska gospodarska komora (HGK) (2018). Analiza hrvatske IT industrije 2008. – 2017.
Preuzeto 20.03.2020. s adrese https://www.hgk.hr/documents/analizahrvatskeitindustrije5c372c1f59ebb.pdf
Labaš, D., Marinčić, I., Mujčinović, A. (2019) Percepcija djece o utjecaju videoigara. Communication Management Review, 4 (1).
Mužić, J. (2014). Štetan utjecaj virtualnog svijeta na djecu. Obnovljeni život, 69(3), 395-405.
Žufika, M.(2016). Obiteljski odnosi i ovisnost adolescenata o video igrama. Diplomski rad.

 

Poslijednja izmjena dana Srijeda, 25 Ožujak 2020 16:51
(0 glasova)
Korištenjem ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića u skladu s ovom Obavijesti o kolačićima. Ako ne pristajete na upotrebu ovih kolačića, molimo onemogućite ih.